Ukratko o studentskim danima: okružena divnim ljudima, ostvaruju mi se snovi, stekla prvog muškog prijatelja (hahaha), i sad učim k’o konj, ali sa osmijehom elhamdulillah 😀

Želim vam divan i produktivan sutrašnji ponedjeljak uz divan stih: “Count your blessings to find what you look for…” (Adele)

Godine 2012. poklonila sam joj sliku za rođendan. Nas dvije u dimijama, spremne za predstavu, sa štapovima u rukama, i radosti u srcima zato sto imamo jedna drugu.

Danas,  tri godine poslije, na njen rođendan jedan drug iz razreda se sjetio te slike i odlučio da i nas podsjeti.

I sada mi naviru sjećanja na jedno divno prijateljstvo dok srcem izgovaram riječi zahvale Onome koji mi je ispunio želju da uvijek budem okružena dobrim ljudima.

 

Kaže babo: otkad ti piješ kafu ja nikad nemam repete!

Zaspala i probudila se bez bolova.  Šta reći, osim: elhamdulillah.

I zato hoću neštA da kažem:

Nezahvalnost je skoro kao bolest.  Uzrokuje je plaho ugodan život a dijagnoza se uspostavlja nakon uskraćivanja neke od nebrojenih blagodati koje su nam date. Mada je i to uskraćivanje blagodati ustvari blagodat, jer ti bar na trenutak otvori oči i natjera te da umjesto svakodnevne jadikovke,  iskažeš zahvalu i riječima i srcem.

Danas mi je rekao da ne vjeruje da mogu uspijeti. Mogu samo reći da se nikada samostalnije, hrabrije i odlučnije nisam osjećala.